Priprema djeteta za vrtić vrlo je bitna i uveliko može olakšati osjetljivo vrijeme prilagodbe. Prvi korak je pozitivan odnos roditelja prema vrtiću odnosno da vrtić uvijek spominjete sa veseljem i potičete pozitivno raspoloženje kod djeteta.
Period prilagodbe koji ovisno o nizu čimbenika (dob djeteta,osobnost,redovitost odlaska u vrtić,odnos između roditelja i djeteta) može biti kraći ili duži, te manje ili više stresan za vas i vaše dijete. Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno reagiraju,kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju, viču, grčevito se drže roditelja te odbijaju kontakt s odgojiteljima.
Kao popratna pojava mogu se pojaviti prolazne promjene u ponašanju kao što su razdražljivost, nemiran san,povratak na prethodnu razvojnu fazu (sisanje palca,upotreba pelene i sl.) No ipak sve spomenuto dio je normalne reakcije djeteta na nov prostor, djecu i odrasle osobe. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se većina djece nakon što roditelji odu umire.
Važno je pripremiti sebe i razumjeti da se dijete nalazi u novoj situaciji i da mu je potrebno vremena da se prilagodi, a prije svega puno vaše ljubavi i razumijevanja.
Često pokazivati djetetu koliko vam je važno, uz puno zagrljaja, poljubaca, maženja i skupa provedenog vremena.
Rastanak s djetetom neka bude kratak i srdačan, jasno kažite kada ćete doći po njega (iza ručka,nakon spavanja…)
Važan je tempo ostajanja, neka prilagodba bude postupna.
S povjerenjem se obratite odgojiteljicama, one imaju iskustva, te će moći procijeniti što sutra treba učiniti.
Budite uz dijete i dajte sebi njemu vremena i prostora. Ustanovit ćete vrlo brzo da je dijete mnogo samostalnije no što ste mislili.
Nema pravila, svako je dijete drugačije i treba različit pristup u prilagodbi.
