Postavljanje granica, formiranje pravila i dosljednost
Današnji životni tempo i brojne obveze koje roditelji imaju ostavljaju malo vremena za zajedničko provođenje u obitelji, no unatoč tome važno je (a i dužnost je roditelja) naučiti dijete razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja. U odgoju djeteta roditelji se služe različitim načinima koje možemo opdenito opisati kao discipliniranje, određivanje pravila i naredbi, postavljanje granica. Mnogi misle da je discipliniranje i kažnjavanje ista stvar, no među njima postoji velika razlika. Discipliniranje se temelji na dobrom odnosu, pohvalama i uputama djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje. Kažnjavanje je negativno, ono je neugodna posljedica nečega što je dijete napravilo ili je propustilo napraviti. Pravila i naredbe najčešde se baziraju na kazni i negativnim posljedicama za neposlušnost, dok je postavljanje granica izbjegavanje konflikata i igre modi između roditelja i djeteta jer djetetu omogudava promjenu ponašanja kako bi zadovoljilo svoje potrebe.
Velik broj jasnih pravila važan je u velikim organizacijama gdje je nužno da se točno zna tko što radi i za što je odgovoran. S druge pak strane, veliki broj pravila guši odnos i mogao bi obitelj pretvoriti u „vojni odred“. No to nitko ne želi i zato, kada govorimo o obiteljskim ili kudnim pravilima, riječ je o nepisanim pravilima, dogovorima, rutinama, navikama, ritualima. Primjerice, neke obiteljske rutine postaju nepisano pravilo pa tako čitanje priče za laku nod postaje pravilo. Ipak, ponekad se treba jasno i glasno izredi pravilo jer ga se svi ne pridržavaju. Roditelji trebaju djeci postaviti granice kako bi djeca znala što de mu roditelji tolerirati, a što nede, postaviti uvjete pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti. Granice trebaju biti jasne, konkretne i dobro definirane. Dobro postavljene granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta. Dnevne rutine, navike, pravila, ponavljanja, pomažu da se dan strukturira, čine svijet predvidivim i daju osjedaj sigurnosti.
- Djetetu treba jasno redi što se od njega očekuje i koja ponašanja su mu na raspolaganju (npr. po zidovima se ne crta, postavili smo ti ploču za crtanje u tvojoj sobi i tamo možeš crtati što želiš).
- Ponudite izbor kada god je mogude. Davanjem izbora možete postaviti granice, a omoguditi djetetu samostalnost (npr. „Želiš li pokupiti svoje igračke sam ili želiš da ti ja pomognem?“)
- Planirajte unaprijed. Prije odlaska u trgovinu razgovarajte s djetetom i dogovorite se „Kad dođemo u dudan možeš izabrati jedan slatkiš“ ili „Danas nedemo kupovati igračke“ (pobrinite se da idete s djetetom u kupovinu kada je odmorno i sito).
- Dobro ponašanje pretvorite u igru. Vjerojatnije je da de dijete nešto napraviti ako to učinimo zabavnim, npr. „idemo se utrkivati tko de se prije obudi za van“; „tko de se prije spremiti u krevet i pripremiti slikovnicu za čitanje“.
- Pohvalite dobro ponašanje. Svaki puta kada se dijete ponaša u skladu s dogovorom pohvalite i potaknite to ponašanje. Ne trebaju Vam nagrade, dovoljno je redi „Hvala što si došao čim sam te pozvala“ i zagrliti ga.
